Gioco senza confini
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
Gioco senza confini
Se almeno mi potessi svegliare
in un mondo d'amore
sanza i vecchi amici
e questi mostri che mi hanno sempre seguito
Se almeno ti potessi baciare
senza i brutti ricordi di fredde primavere
senza un'immagine di sofferenza
che si attacca proprio a noi
Perché la mia vita è un gioco senza confini
una storia stanca, uno strappare pagnie
su cui non c'è scritto nulla
Perché la mia vita è un cadere infinito
quando sommo le sconfitte non resta nulla
solo io che trascino ancora le vecchie abitudini
e tutto si ferma a questo
Se almeno ti potessi baciare
farti il caffé, portartelo a letto
e poi baciarti
ma questo non c'è e non esiste
Se almeno mi potessi innamorare
di una piccola contadina in qualche radura
su, nell'universo
in modo da non vedere giù
| 4 agradecimientos |




Comentarios