Podmoskovske večeri
Podmoskovniye vechera (Подмосковные вечера)
Не слышны в саду даже шорохи,
Всё здесь замерло до утра.
Eсли б знали вы, как мне дороги
Подмосковные вечера.
Речка движется и не движется,
Вся из лунного серебра.
Песня слышится и не слышится
В эти тихие вечера.
.
Что ж ты, милая, смотришь искоса,
Низко голову наклоня?
Трудно высказать и не высказать
Всё, что на сердце у меня.
.
А рассвет уже всё заметнее.
Так, пожалуйста, будь добра.
Не забудь и ты эти летние
Подмосковные вечера.
Ne slyshny v sadu dazhe shorohi,
Vsyо zdes' zamerlo do utra.
Esli b znali vy, kak mne dorogi
Podmoskovnye vechera.
Rechka dvizhetsya i ne dvizhetsya,
Vsya iz lunnogo serebra.
Pesnya slyshitsya i ne slyshitsya
V eti tihie vechera.
.
Chto zh ty, milaya, smotrish' iskosa,
Nizko golovu naklonya?
Trudno vyskazat' i ne vyskazat'
Vsyо, chto na serdtse u menya.
.
A rassvet uzhe vsyо zametnee,
Tak, pozhaluysta, bud' dobra,
Ne zabud' i ty eti letnie
Podmoskovnye vechera.
Podmoskovske večeri
Ne čuje se ni šuštanje u vrtu
Sve je tu zamrlo do jutra
Kad bi vi znali kako su mi drage
Podmoskovske večeri
Riječica se miče i ne miče
Sva srebrna od mjeseca
Pjesma se čuje i ne čuje
U tim tihim večerima
Što ti, draga, gledaš poprijeko
Naklanjajući glavu
Teško je izraziti i ne izraziti
Sve što mi je na srcu
A zora se već sve više zamjećuje
Zato te molim, budi dobra
Ne zaboravi ni ti te ljetne
Podmoskovske večeri
| thanked 90 times |








Commenti