Razdvojeni Putevi
Separate Ways
Today I saw
a face I only dream of
I recognized
a feeling that I used to know
from another time, a space I thought I left
long ago
I stood a while,
I felt my breath escape me,
and spoke her name
then as she turned to face me
For a second there was something in her eyes,
as if to say
Nothing has ever change.
We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on,
I learnt to face another day,
without her, without her trace.
So close we nearly touched,
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied
A candle burn, but in the world of darkness
I’d separate
my life before and after her
Now I see that nothing ever really changed,
but it’s too late
i stood a while
i felt my breath escape me
spoke her name
then as she turned to face me
for a second there was something in her eyes
as if to say
time and tide can wait
We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on,
I learnt to face another day,
without her, without her trace.
So close we nearly touched,
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied
Razdvojeni Putevi
Danas sam video
Lice o kojem samo sanjam
Osetio sam
Osecaje koje sam nekada znao
Iz drugog vremena, iz prostora kojeg sam mislio da sam napustio
Pre mnogo vremena
Stajao sam neko vreme
Osetio sam dah me napušta
I izgovorio njeno ime
Onda kada se okrenula da me pogleda
Za sekund je nešto bilo u njenim očima
Kao da kaže
Da se ništa nije promenilo.
Krenuli smo odvojenim putevima
Ali u našim srcima se nikada nismo promenili
Sve smo odbacili
Da li bismo mogli da se vratimo još jednom?
Naučio sam da se nosim sa tim
Naučio sam da počnem novi dan
Bez nje, bez njenog traga
Tako blizu smo se zamalo dodirnuli
Zamalo sam je dohvatio za ruku
Vreme može da proteče
Ali ništa ne može da promeni čoveka iznutra
Ili nam vrati ljubav koju smo jednom odbili
Sveća je izgorela, ali u svetu tame
Ja bih razdvojio
Moj život pre i posle nje
Sada vidim da se ništa nije promenilo
Ali već je kasno
Stajao sam neko vreme
Osetio sam dah me napušta
I izgovorio njeno ime
Onda kada se okrenula da me pogleda
Za sekund je nešto bilo u njenim očima
Kao da kaže
Da se ništa nije promenilo.
Krenuli smo odvojenim putevima
Ali u našim srcima se nikada nismo promenili
Sve smo odbacili
Da li bismo mogli da se vratimo jos jednom?
Naučio sam da se nosim sa tim
Naučio sam da počnem novi dan
Bez nje, bez njenog traga
Tako blizu da smo se zamalo dodirnuli
Zamalo sam je dohvatio za ruku
Vreme moze da proteče
Ali ništa ne može da promeni čoveka iznutra
Ili nam vrati ljubav koju smo jednom odbili
| му/ѝ заблагодариле 3 пати |

Коментари