Pleure, Zare
Žali Zare (Жали Заре)
Жали, Заре, да жалимо како ће се раздојимо,
ти од мене, ја од тебе, ја ће идем на далеко.
Ја ће идем на далеко, на далеко бело Врање,
Ће се пишем у кумите, у кумите млад кумита.
Па ће узмем кралску сабљу и тој кралско све оружје,
па ће идем чк у Пчињу, чк у Пчињу Прешев-Казу,
па ће пређем Вардар воду, Вардар воду бш голему,
Ће се тепам с тија Турци, с тија Турци Арнаути.
Жали, плачи да жалимо кт ће слунце да огреје,
кт ће слунце да огреје ти помисли од Бога је,
ти да знајеш тој је мојо, тој је мојо бело лице,
ти да знајеш тој је мојо, тој је мојо бело лице,
Кт ће ветар да подувне ти помисли од Бога је,
па ти рекни тој је моја, тој је моја блага душа.
Кт ће роса да зароси ти помисли од Бога је,
па ти рекни тој су моје, тој су моје дробне слузе.
Žali, Zare, da žalimo kako će se razdvojimo,
ti od mene, ja od tebe, ja će idem na daleko.
Ja će idem na daleko, na daleko belo
Vranje.
Će se pišem u kumite, u kumite mlad kumita.
Pa će uzmem kralsku sablju i toj kralsko sve oružje,
pa će idem čk u Pčinju, čk u Pčinju Prešev-Kazu,
pa će pređem Vardar vodu, Vardar vodu bš golemu,
Će se tepam s tija Turci, s tija Turci Arnauti.
Žali, plači da žalimo kt će slunce da ogreje,
kt će slunce da ogreje ti pomisli od Boga je,
ti da znaješ toj je mojo, toj je mojo belo lice,
ti da znaješ toj je mojo, toj je mojo belo lice.
Kt će vetar da poduvne ti pomisli od Boga je,
pa ti rekni toj je moja, toj je moja blaga duša.
Kt će rosa da zarosi ti pomisli od Boga je,
pa ti rekni toj su moje, toj su moje drobne sluze.
Pleure, Zare
Pleure, Zare, pleurons le fait que nous allons nous séparer,
Toi de moi, moi de toi, je vais m'en aller très loin.
Je vais m'en aller très loin, très loin jusqu'à la blanche Vranje,
Je m'engagerai dans les troupes de Comitadjis, dans les troupes de jeunes Comitadjis.
Puis je prendrai le sabre royal et toutes ces armes royales,
Ensuite j'irai jusqu'à Pčinja, jusqu'en Pčinja Prešev-Kaza,
Puis je franchirai les eaux du Vardar, les eaux très étendues du Vardar,
Je me battrai avec ces Turcs, avec ces Turcs Arnaoutes.
Déplore, pleure pour que nous puissions pleurer quand le soleil se mettra à briller,
Quand le soleil brillera, tu croiras que cela vient de Dieu,
Mais sache que cela n'est que mon, cela n'est que mon visage blanc,
Sache que cela n'est que mon, cela n'est que mon visage blanc.
Quand le vent soufflera, tu croiras que cela vient de Dieu,
Mais dis-toi que ceci n'est que ma, ceci n'est que ma douce âme.
Quand la rosée se déposera, tu croiras que cela vient de Dieu,
Mais dis-toi que ceci n'est en fait que, que mes larmes ayant coulé.
| захваљено 1 пут |




Comments