Hej crven cvete prerasla te trava, pet godinica nisam tebe brala
Kosovo mi pile krilom suzu krije, dadoše te pitao me niko nije
Zbog ponosa junaka, zbog slave srpskog roda
Zbog sreće devojaka i Božjeg blagoslova
Ti nedaj da ti odem, bez krsta i bez Slave
Ti nedaj Vidovdane, da ime mi nestane
Ponoć drhti svi junaci Boga mole, da s nebesa sjajnu zvezdu spusti dole
Da obasja čistom verom sina Hrista, Gračanicu, Devič, Dečane, Zočišta
Na Paštrik na planinu, da jaganjci izjave
Na Drimu da ih pojim, da dragog mi pozdrave
Što mač istine nosi, a ljubav mu je ime
Na oblak crkvu zida, da u njoj zaprosime
Hej, anđeli će crkvicu da spuste, na sred stara Dušanova bela grada
Metohija sjajna zvezdo bićeš moja, oče naš nek bude opet volja tvoja
Moj božure i život bih dala, kad bih tebe tvom rukom brala