Sijeva, u ovom gradu noćas sijeva

Munje su se nadvile nad rečenice koje sam napola izgovorio

I ne kontroliram se

možda teturam po pločniku za kojeg ne znam kamo će me odvesti, ali nije važno, dosta je! Neka što prije odem odavde, ovo je bio zadnji put da sam s njom razgovarao, ali fali mi, znaš. Razgovoram s tobom iako te nema

odnesi ono što želiš ali se nemoj okretati

Ostavi me da živim samo od uspomena

slobodan sa ironičnim osmijehom

koji će me pratiti i osjećat ću se napola sjetan

ne zadovoljavam se ali primjećujem

da što te više tražim, sve se više ruši

želim te mrziti, izbrisati

ali kad pomislim na tebe dođe mi da te zagrlim

možda, možda jedan život neće biti dovoljan,

ali možda ako budem previše mislio to će me ubiti.

Odnesi ono što želiš ali se nemoj okretati

Ostavi me da živim samo od uspomena

slobodan sa ironičnim osmijehom

koji će me pratiti i osjećat ću se napola sjetan

Nedostajat ću ti, to već znam

ali sam siguran da ću te opet vidjeti jednog lijepog dana

čekat ću, neću govoriti

i kad me budeš željela sa zadovoljstvom ću ti reći ''ne''

a sada odnesi sve ono što želiš ali se nemoj okretati

Ostavi me da živim samo od uspomena

slobodan sa ironičnim osmijehom

koji će me pratiti i osjećat ću se napola sjetan,

napola sjetan

i slobodan sa ironičnim osmijehom

koji će me pratiti, i osjećat ću se

pratit će me i osjećat ću se

pratit će me i osjećat ću se

napola sjetan...!