Nad bezdanom dok adskim leti,
Zločina duša gdekad mine
Vratnice raja, natpis sveti
Pročita tada iz daljine.
I nezemaljskoj patnji nađe
Utehu često neku tajnu
Kad zavidljivom maštom zađe
Za zid što preči ulaz trajno,
Tako sam ja u zatočenju
Neznane crte tumačio
I, predavši se mašte htenju,
Slobodan za trenutak bio.
Slobode zalog tad je meni
I nade zrak u moru patnji
Postao pozdrav bezimeni,
Vaš pozdrav koji navek pamtim.
Pjesma je posvećena Mariji Petrovnoj, svastici Ljermontovljevog druga iz vojske, sa kojom se sretao na balovima i koja mu je poslala pismo dok je bio zatvoren zbog dvoboja sa De Barantom.
Превео Јован Јанићијевић.